kako te volem!
A i sebe. Uspjela sam od najnezanimljivijeg dana u sedmici napraviti onaj u kojem se smješkam cijelo vrijeme jer mi je baš baš fino.
I mnogo su mi lijepe još nezazeljene(??) šume prošarane bjelinom behara divljih trešanja. I friško okrečene izbeharale voćke ispred kuća.
Zimsku jaknu ne skidam dok je srca junačkog i vjetra koji me je do Dobrinje motivisano gurao. I kapa i šal su pri ruci, za svaki slučaj.
Aprilu aprilu, aprilili samo 1.
Jedan dan se mogu izgasiti iz svijeta. Da odmorim neumornu dušu.
Sutra će se (po)raditi.
Misao koja traži sljedeću novu destinaciju (preporuke su dobro došle):
Kakvu destinaciju- fizicku? Ako da – biraj datum 😀
Da da! Dogovorićemo se :)), ali sad za sad paše septembar.
Ne volEm okrečene voćke.
Bolje staviti znak “zabranjeno penjanje” 🤨
Ama kakav si ti penjač kada te kreč(ili bolje neki znak) može spriječiti?!
Ja sam kao bube ili mačke kada ih natjera veća na samom vrhu(dobro, gdje mogu sjediti da grane ne puknu).