Spustila se lagano kao povjetarcem nosena kroz cijelo moje tijelo. Mirna i vrijedna.
Moje mjesto nije ovdje. Ne zelim da sjedim na mjestu. Zelim da (se) mijenjam.
Biram sirinu, neskucenost, zelju, zivot…
Mjesec veceras ima 2 velika kruga svjetlosti oko sebe i cini se ogroman. Iako je jos malen. Onaj zelenkasti obruc sjaji jace na tamnoplavom nebu bez oblacka. Roskasti je za nepovjerovati blag.
Mirise na zimu.
I topli domaci hljeb sa pekmezom od kiselih jabuka.
Jos malo novembra, pa decembar, januar i februar.
Bez perfekta i futura. Smorise pomocni glagoli. Prezent.
Sve zbog konstantnih izbora u kojima ne biras.
Misao koja se pita moze li se promijeniti sirokgrudnost Sarajeva mijenjanjem Sarajlija?
🥰
😉 <3
Promjene su ok i ne znace mijenjanje nase unutrasnjosti
Ja bih vala i unutrašnjost da okrečim. 😀
Baš lip post. 😊
E baš ti fala. :))
A volimo februaaar❤️
Daaaaa! :)) Ali martu se radujemo. 😀