Ujutro je najbitnije nalakirati nokte zelenom bojom roletni zgrada jugoslovenske gradnje. I prelakirati ponovo kad nedovoljno osušenim obrišeš majicu. To što je na desnom oku deblja linija od one na lijevom je nevažno. Žurim.
Je li samo meni žao tete bambi BEDDING?
Veliki plus svijetli iznad grada gdje se broj upaljenih prozora smanjuje neočekivanom brzinom čak i za svjetlost. Svjetionik pustoši.
S prvim mrakom obavezno navući roletne na svaki prozor jednom rukom ne ispuštajući mobitel iz druge.
Je li čudno što su groblja i mezarja strašno umirujuća noću?
Količina šećera u kolačima slastičarne iz studentskih dana se nije promjenila ni nakon 10 godina. Čak ni cijena nije nešto naročito. Uprkos konstantnom poskupljenju. Iznenađujuće, količina koju moj organizsm može unijeti i podnijeti jeste. Šećerni prag.
Zahvalna svom mjehuru što (is)trpi moj bojkot korištenja javnih vece-a.
Onaj osjećaj kad izuješ obuću koja ti je napravila ogromne žuljeve na petama je neprocjenljiv. I prodiššeš punim plućima.
Sjaj mladog mjeseca je hipnotizirajući.
Zdjelica za mene oguljenog kestena još toplog.
Misao koju oduševljava ova beton umjetnost:
neka si me podsjetila na kestenje 🙂
u ovom ludilu zaboravljam na te sitne drage radosti
onajemotikonštosumuočiiskočileodšoka 😀
Ja ih mnogo volim, ali ih ne volim guliti. To je moj test ljubaFi. Ko ih oguli za mene, to je TO. I ima još tih ljudi. :))
Nisu ti napisana ova slova s kvacicama, tesko je za citat. A groblja fakat jesu umirujuca nocu, zanimljiva stvar. I ja takodjer volin misec. 🙂
A skontala sam za slova prošli put. Možda da promijenim template?
Ili da pišem slova bez kvačica dok se nakanim. 😀 Ono pravim se da pišem sa njemačke tastature.
Znači da nije samo do mene, mjesečev dječače. :))