Ja bih pokušala jednostavno i kratko. Što je sasvim u suprotnosti sa iskomplikovanom i zapetljanom mnome. Jeste, napravim to i običnom mijenjaju zamjenica kroz padeže.
Bez osjećaja prava na življenje, pričanje ili još gori oblik prisvajanje priča (bitnih) ljudi, ne mogu a da ne spomenem jednu, njegovu(njihovu). Na neurednoj hrpi (is)pisanih priča, ona je ona na vrhu za kojom ćete uvijek posegnuti. Teška?, tužna?, ona “koju ni najgorem dušmaninu ne biste poželjeli”?.. Ma NE! On bi na ovo prethodno sigurno nekom dovitljivom forom nasmijao i čitaoca i sebe. Fantastična, super(man) snažna, nemoguće je ustvari moguće bez ne borbena, pršti od smijeha onog iskrenog srčanog ljekovitog, topla, ne odustaj nikad inspirativna.. Iako je možda jedna velika priča prekinuta na krajnjem početku, nastavlja se sa dvije malene koje će tek da savladaju prva slova.
Negdje gore u svom rahat ćošetu sigurno će da nadgleda ove malene, očinski i znalački kako samo on umije. A umije, umije podobro. Da dotakne dušu.
Adaptirana misao pomalo odguruje nevjericu u stvarnost:
Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.
Jedan od nas. Naš.
https://rahatchose.blogger.ba/2012/06/14/ja-o-meni/
😪
❤️
procitah kratko link koji si navela, jer ovo tvoje nisam blage veze imao o cemu govoris, i vidim da mladic navodi da je imao cancer a i sestra mu, mladi. Tacno su mi se navukle suze na oci, bas mi je zao i tesko bilo. Nisam dalje citao, mozda kasnije. Vjerovatno ti hoces da kazes da je ta osoba umrla , ili oboje ?
Ma pusti mene, ja svašta govorim i ništa da kažem.
Jeste, on. Draži mi je izraz preseliti, valjda kako mi cifra godina raste.
😢
❤️