Jutro koje prespavam jer sam zaboravila naviti alaram se pretvori u dan u kojem obavim hrpu bitnih stvari i još jednu ovih manje bitnih koje neko računa produktivnim. I ne preskočim užitak zalaska sunca kada se mijenja vrijeme.
Sve stigneš. Kad tad.
Udahni. Izdahni. To je to.
Misao pauziranog trenutka ovaj života:
Ja nekako vazda volim sliku Wilsonova, tuzno je jer je prazno ali je lijepo. Jel to nastalo prije koju minutu ili sta ?
Ja baš volim Vils što se ne primjeti po mojim slikama. 😀 I volim kad nema puno ljudi. Doduše, nekad mi i paše kad ih ima.
Ovo je sa subote na nedelju, zapravo nedelja oko 1 ili 2 ujutro. :))
To je bas zanimljivo, setati Wilsom u ta doba 🙂 Jos ako je bilo s nekom super osobom ehh kako je to dobro 😀
NaraFski, sa osobom koju sam čekala cijeli svoj život i dočekala. :))