
Davno je bilo. Ote mi se misao dok gledam u njegovu neumornu ruku na listu smokve koju je uzgojio u središtu centralne Bosne. On me zaista nikada neće prestati oduševljavati.
Ovi omladinci prave najbolje derneke utorkom. Mada je meni osvanuo petak.
Od roštilja najviše mi se dopala 2 okusa sladoleda. Treći je bio samo u tragovima. Ni ćevapi nisu bili loši, mora da se prizna.
Zlatni pir je obilježen jako ugodno i prigodno. Ne znam kako priliči, ali znam da sliči ovome. Voljela bih da imam takav osmijeh kad ga vidim ili pričam o njemu barem nakon 10 godina.
Omjer “oJlajn” vremena i diskonektovanog na zavidnom nivou. Juni, uopće nisi loš.
Hladan povjetarac i mjesec su najbolja uspavanka.
Misao sa radija koju bih sad postavila da se mogu sjetiti refrena. Mislim, nema potrebe da zapišem riječi, zapamtiću. Ili Galija ili Kerber. Ili nešto sasvim deseto. Ali nema razloga da vi ne pjevušite uz nju.
Fotka ti je prekrasna. Btw smokve u centralnoj Bosni? Čuda su moguća. 😀
Fala fala! :)) To je ipak do prirode, ja samo pritisnula onaj kružić na kameri.
Da da! Ja im nisam fan, ali super je stabljika.
?
:)) <3
Ufffff Kerber može uvijek ❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️
A je li to Galija ne može? :O
Meni se čini da ćeš ti slikati na onom našem putovanju. 😀
Samo ti se čini. 😀
Tvoja kamera čini čuda. :))