” Kada smokvin list naraste toliko da je veći od raširane šake, vrijeme je za otisnuti se na pučinu.”

Davno je bilo. Ote mi se misao dok gledam u njegovu neumornu ruku na listu smokve koju je uzgojio u središtu centralne Bosne. On me zaista nikada neće prestati oduševljavati.

Ovi omladinci prave najbolje derneke utorkom. Mada je meni osvanuo petak.

Od roštilja najviše mi se dopala 2 okusa sladoleda. Treći je bio samo u tragovima. Ni ćevapi nisu bili loši, mora da se prizna.

Zlatni pir je obilježen jako ugodno i prigodno. Ne znam kako priliči, ali znam da sliči ovome. Voljela bih da imam takav osmijeh kad ga vidim ili pričam o njemu barem nakon 10 godina.

Omjer “oJlajn” vremena i diskonektovanog na zavidnom nivou. Juni, uopće nisi loš.

Hladan povjetarac i mjesec su najbolja uspavanka.

Misao sa radija koju bih sad postavila da se mogu sjetiti refrena. Mislim, nema potrebe da zapišem riječi, zapamtiću. Ili Galija ili Kerber. Ili nešto sasvim deseto. Ali nema razloga da vi ne pjevušite uz nju.