Kad nema Mahaluše

Uzmeš ponedeljak slobodan da malo upoznaš domovinu (onaj zeleniji dio) i šta fino čalabrcneš, i onda najnormalnije slobodno prijepodne u četvrtak zbog kontrole. Uspiješ malo prošetati, malo više šopingovati, obaviti kontrolu od 10 cijelih minuta, popiti kafu i podijeliti Bademu (kodno ime za rezervu kada nema kolačića iz naslova) sa novim drugom(slatko niko ne odbija) i onda sva divna pitaš kolege koje kolače da im poneseš jer se i Mahaluša mora pojesti.

I k tomu još kao zadnja na poslu zaključaš prostor i ne bude problema. I šlag na tortu fino odsjediš u tramvaju kada isključe struje.

Da se zna da je poenta iako je očigledno jasno: JA VOLIM RADITI! I moja mana, i vrlina, i ono što kolege tvrde za mene i osobina kao team liderae. Koji nisam. Ali kad bih bila..

Misao još jedne divne noći jer smo skupa čak i bez sladoleda od jabuke (jutros u busu):

10 0 komentara

    • littlefoot said:

      Bijah malo na sjeveroistoku domovine nam. U 2 općine čak prvi put, Domaljevac i Orašje, Posavska županija. Istočna strana mi je mnogo zelenija od zapadne, doduše zbog silnih polja kukuruza i ravnice. Ne sviđa mi se uopće što su od pojedinih gradova napravili betonaru poput Sarajeva.

    • littlefoot said:

      Pojela komada 2, Bademu i Mahalušu. 😀
      Sasvim kulturno da naglasim, sa maramicom u rubu usana i tako. 😛
      Hahahah.. Zna mačak gdje će se uvaliti. :)) I kod nas ima standardno društvo kad se roštilja, i svaki put bar za jednu mačku pojačano.

Komentariši