beats by dre cheap

Na Durmitoru

Puše jaki vjetar. Mafini u torbi su me zamalo sprijećili da poletim. Meri P ima kišobran, svako nosi svoj križ u torbi.
U autu sam slušala najavu rata.
U čekaonici je bilo grozno stanje u državi. A mene kroz onaj otvoreni prozor miris sunca vukao vani. Opet mafini u torbi.
Uz kafu i gospon V te nekih pozadinskih prostih zvukova rat počinje već sutra. Ništa ja ne znam, devedesti. I ja upalila usisivač. Letim kroz dvospratnu kuću samo tako.
Na komadiću autoputa sam se isključila i pojma nemam šta mi noć nosi.
I onda proradi ne znam koji dio mene, ne inatdžija već onaj idiotski.
Ne ići nigdje ostati, ostati i boriti se uprkos svima. Znam ja da ću požaliti sve svoje propuštene prilike, ali se uzdam da ću ostati bez zdravog razuma.
Uspjeli su me svi ubijediti da sam optimista. A to samo zbog razgovora za pos'o, onaj zaoprave. Zamisli u šta bi me ubjeđivali da ga dobijem.
Šta misliš? Ma ne mislim!
Najavili su se gosti za vikend. I snijeg je najavljen. Kunem se u ovo drugo.
Ptice selice se bacile na kljucanje mafina.
I ne ostavljaju trag.
Voljela bih da nisam uoćila neke promjene na negativnoj skali.
Iscrpljiva je roba ovaj optimizam. Nakon dvanaest sati ti veli još 24 minute i već u sljedećoj minuti vrišti da se uštekaš.
Samo znam da nije lako ostariti.
I da je herpes najbolji botoks barem jednog ugla usana.
Zaratila sam sa ćevapima.

Nekako s februara misli:
".. put koji vodi, koji vodi, koji vodi,  koji vodi, koji vodi do tebe.."

Blog before time
http://littlefoot.blogger.ba
22/02/2017 21:38