Blog before time

Dobrodošli u moje vrijeme

09.12.2018.

Sakupljačima znakova

Nakon 100 godina srce mi je lupalo 200 na sat.
Na samu pomisao da ću ga vidjeti.
Znači sam još živa i potpuni idiot.
I svaki korak kasnije lagan poput pera, i kapi kiše u kosi, i smrznuti prsti pored rukavica u džepu, i šuškanje jakne, zrak koji možeš udisati punim plućima, i glupavi osmijeh i roj u glavi..
A znala sam da će sve krenuti sa crnim mačorom kojeg ganjam po ulazu. A on bježi od mene k'o od samog vraga.
Znate one dane kada sve ima smisla? Večeras je takav noć. Iako je besmisleno.
Da, postoji. Da, biće. DA! I da!
Bljesnulo je tu u stražnjem dijelu malog mozga. I napravilo putanju do slabo upotrebljivanog mišića.
Mogla sam stići do Mjeseca, ne bih upratila.
Ni zvijezdu padalicu, ni rugalicu ni onu blesavog sjaja u tamno smeđim očima.
Kapi kiše nisu sve tiše, a ja imam potrebu da napišem.
Tako malo, sasvim mrvicu.
Sanjaj. Ne zaboravi da sanjaš.

Misao koja me čak nije ni začudila u xafsu:
".. Možeš imat' moje tijelo, ali dušu ne.."

22.11.2018.

Zumrina pustolovina

(Avantura, avanturista, putniča avantura, avanturisati se i sve u tom nizu. Vidiš da moramo! Jebi se! Ovo će se odužiti, naraFski!)
Image and video hosting by TinyPic

Glavnu junakinju ovih redaka smo već sasvim neslučajno nazvali Zumra. Čisto(sve osim obraza) jer je pizda u duši. Najpribližnije ćemo je opisati kao biće koje i kad je najsređenije izgleda kao da je nabacilo prvo na sebe i potom istrčalo.
Sve zapravo počinje onog trena kada se Zumra odlučila ranije da izađe da plati račun. Imala je kartu za trolu i kupila još jednu za presjedanje. I onda se ušavši na druga vrata u zadnji tren odlučila da ne poništi zbog dvije stanica. Ma nije ni pomislila, trola se zaustavila i u nju su uletila 2 revnosna čika revizora. Nije imala druge nego da pocijepa kartu i pravi se idiot. Čika revizor je pitao ko je pocijepao, a ona je rekla da je ona. A onda se je on nasmijao i pokazavši kako se poništava uputio na pravi(način) put. Sva crvena u licu od stida, kod nje je veći s više godina, se dvoumila da li da uopće sad izađe platiti račun ili nastavi dalje kako bi izbjegla gužvu. Odlučila se za prvo. I poljubila vrata jer su prije 2 minute zatvorili šalter. Zašto bi šalteri kasnije startali da rade i ostajali duže da ljudi s posla mogu platiti račune?! Usput se je nasnifala farbe kojom je neko udesio ogradu pa joj je sve bilo pomalo smiješno. Ponajviše čika revizor. Hvala, čika revizor. Sljedeća trola je naišla za 20 minuta. Naravno. Poništila je kartu i vozila se do kraja relacije čisto da nafata ponovo čika revizore. ali oni su se izgubili svježim isparavanjima sa dimnjaka gradskih toplana. I pri kraju relacije koju obično pređe za 2 minute, trola je vozila 25 jer je bila zatvorena cesta i čika milicajac je regulisao saobraćaj. Taman da nakon duplo dužeg puta stigne doći prije i tu sva akcija završava.
Za Zumru moramo reći još par stvari. Jedina njena iskrena ljubav je bio Ragib. On je ponekad pomalo i fali, a ponekad malo više. I skontala je danas da sjedeći u stanu nećeš ništa promijeniti. Čim izađeš, nakon poduge vožnje možeš završiti na ukusnom jelu i najboljem(jedinom) đelatu u gradu. I onda na kafi razgovoruši iz super krivih šoljica sa zelenom i crvenom unutrašnjošću. to znači da se nju razgovori. I da je već sasvim ok kad patiš od nesanice, nejed(b, jednačenje po zvučnosti)ice, i kada ima veto na kasno pranje kose da izvadi laptop i pogleda kakav fin filmić.
Mi zaista vjerujemo da nema nikakve fajde u smislenim i konstruktivnim pričama(postovima).

Borbena misao koju će elan da popusti čim sutra, ali uvodni trtr trešti:
"..Rising up, back on the street
Did my time, took my chances
Went the distance, now I'm back on my feet
Just a man and his will to survive..

Noviji postovi | Stariji postovi

Blog before time
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Mesožderi i zalutala žrtva

Na meniju
Stvaran svet

Bistar dan kao planinska reka
Kao pušten sa lanca, kao lakši od vode
Pružam ruke, dodirujem stvari,
To je poseban obred i postajem siguran da

To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe

Potpuno svestan da prolazi vreme
Kao padanje peska, kao mreškanje vode,
Zatvaram oči, gledam unutra
Moje sumnje su glupe i postajem siguran da

To je stvaran svet u meni
To je stvaran svet u meni
To je stvaran svet u meni

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe

Gurni me blago da se vratim u stanje
Koje podstiče krv da se popne u obraz
I sjuri u glavu, kao metak u čelo,
Jer ishod je isti, i postajem siguran da

To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe
Samo čekam. Da prođe

EkV

Svaštojedi

Biljojedi
67317

Powered by Blogger.ba