Blog before time

Dobrodošli u moje vrijeme

28.02.2018.

Na "sibirskim" minusima


Image and video hosting by TinyPic

Nemam pojma kako ide kod ostalih, ali ja ništa ne mogu isplanirati. Čim nešto isplaniram, to znači da ama baš tako neće da bidne. Ja zato odavno isplaniram i dignem ruke od istog i onda gledam sebe kako pijem čaj sa povratnom kartom u novčaniku. I kad putovanje krene sa zaljubjivanjem, onda ne može da ne bude. Nekako s granicama nemam problema iako te svi upozore da se ne smiješ i da budeš ozbiljan. I dok su sve pretresali i rovili po stvarima, mene je čiko pitao što će mi svijećice i rekao da idem u bus da se ne smrzajem. Svako mjesto gdje odem nosi nešto svoje, a ponajviše preko ljudi. S nekim ljudima vrijeme ljeti iako vas čekaju pa se načekaju, i iako se protiv isplaniranog sebe prepuste spontanosti. O tim ljudima ima samo da kažem da su grozni dok vam spremaju tople uštipke, i ne daju da išta da radite. Onda vas provedu kroz toliko ulica da vas jedino može spasiti fotosintetiziranje da bi i prije nego se snađate već zaronili u nove avanture iz koje se pobjednički vraćate s knjigom. I sa netaknutim novčanikom. Te na kraju lijepog sunčanog dana u februaru popijete produženi espresso uz zanimljiv i veseo podmladak gdje se smrznute jer se, naravno, u februaru kave ispijaju u baštama. Uspjela sam se zaljubiti barem desetak puta(po danu) što je znak da se sigurno vraćam. Što se mora.. Od svih stvari i čudesa je najveće ono da se je startalo uz najčokoladniju izmeđurođendansku tortu kao osvježenje za godinu u zahuktavanju.
Iduće godine, nadam se, mijenjamo uloge domaćina i udomaćenog gosta. U nekom novom kraju.
Hvala! :))
I onda u nove pobjede dok se autobus probija kroz guste pahulje.

Poranila misao i odlučila da nastavi torturu, trrrrrrr:



10.02.2018.

" Do it or do it not"

Snijeg pada i ne šali se.
Prošle godine sam obećala sebi. I to je bilo najteže. Nastavljam(o).
Pošto mogu sjesti i ustati bez problema, to znači da ću živjeti točno onoliko koliko mi je genetički predodrđeno. Barem kaže tako jedan od tih svemoćnih protiv vrmena testova. Ja nemam druge nego da vjerujem.
Nije bilo toliko loše.
Biće biće.
Postajem sve tiša i tiša.
Ne znam na što sluti, ali sam odabrala vanila fil umjesto čokoladnog.
Sve je počelo prije zamalo mjesec dana.
Ili?

Misao iz tuđe alije dok gledam snijeg ispod ulične rasvjete:
" Ti si premlada, a ja sam prestar za čekanje.."


08.02.2018.

Mali korak za mene, ali ogroman za čovječanstvo

Kada me mama pitala, uveliko trudna, šta će mi roditi, ja sam samo rekla bata i u tornado koraku otišla da se bavim svojim stvarima.
Čitav me život poznaju po mom bratu. Od osnovne, doduše više u srednjoj pa čitav ovaj period kako nisam u svom selu. Bigfutova velika seka.
I tako ti moj mali braco(namjerno i s vezom kada se radi o prekodvometrašu) je nešto završavao s mojom bivšom kolegicom. I dok se ja tako s njom nadmuriv'o i usljed zahuktane argumentacije je fino rek'o: " Pa ja sam Bigfut!" Na što je ona neopterećeno rekla:" Pa šta mene bria što si ti Bigfut?!" A on onako razoružan rekao da je Litlfutov brat što je nju nasmijalo i rekla velike riječi koje nije čuo do sad:" Aaaaaa!" te mu pomogla da završi svoj posao.
Ja sam još uvijek ubijeđena da ona nije načisto ko je Litlfut, ali to ne umanjuje činjenicu da je Bigfut zapravo Litlfutov brat. Aha, Litlfutov mali braco!
Nekako sam uvjerena da jedino moj brat može proći glavom kroz zid.

Misao koja je znala da neće biti snijega čim je kupila zimsku jaknu, ali se neće tako lako razoružati i koju sigurno neće skinuti do aprila, kao mala uvertira isto:
" Ti nisi Julija, ja nisam Romeo, noćaš sam nešto gadno pojeo.."

05.02.2018.

A u međuvremenu

Miris prve kafe uz svježe mafine od banana.
Kada ti godina krene onako kako nije do sada nikad, onda odlučiš da ti ovo bude godina Nikada do sad nisam.
Sve navodi u tom smjeru. Kada bismo govorili o pravolinijskom kretanju.
Zaboravim prečesto značaj "beznačajnih".
Za prije deset godina te osude na jedanaest godina i za vodu sa tri izvora.
Izvor će sebi da pronađe put već.
Ovaj februar puno obećava.
A ja puno koristim navodne znakove.
Jeste, poželjela sam snijeg. Tako da mi je oduševljenje januarskim proljećem u Sibiru. Duboko zamrzavanje.
U nedostatku struje skoro 24 sata skontaš da ti baš ništa ne fali. Neloša narovoučenja.
Možda nekad budem i imala šta za reći.

Misao istrgnuta sa 113. strane:
„..Kada bi me umorilo uzaludno očekivanje da se, nekim čudom, poruše zidovi oko mene, kada bi mi dosadilo besciljno hodanje po gradu, kada bi mi razgovori sa ljudima postali nezanimljivi, jer se ne razumijem u poslove, ili mučni, jer me hvatao strah da ću postati ruševina, kao većina onih koje sam susretao, odlazio sam u staru biblioteku što je mirisala na hartiju, prašinu i mastilo, i satima ostajao s knjigama i sa bibliotearom Seid Mehmedom..“

Blog before time
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728


Mesožderi i zalutala žrtva

Na meniju
Stvaran svet

Bistar dan kao planinska reka
Kao pušten sa lanca, kao lakši od vode
Pružam ruke, dodirujem stvari,
To je poseban obred i postajem siguran da

To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe

Potpuno svestan da prolazi vreme
Kao padanje peska, kao mreškanje vode,
Zatvaram oči, gledam unutra
Moje sumnje su glupe i postajem siguran da

To je stvaran svet u meni
To je stvaran svet u meni
To je stvaran svet u meni

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe

Gurni me blago da se vratim u stanje
Koje podstiče krv da se popne u obraz
I sjuri u glavu, kao metak u čelo,
Jer ishod je isti, i postajem siguran da

To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe
Samo čekam. Da prođe

EkV

Svaštojedi

Biljojedi
56793

Powered by Blogger.ba