Blog before time

Dobrodošli u moje vrijeme

04.03.2017.

Toplo subotnje jutro

Jutarnja priča

Na autobuskoj stanici sabirem i odmah oduzimam utiske dok čekam da mi djevojka napokon procijedi zadnji slog dolaska sljedećeg autobusa. S nekim ljudima prosta rečenica je dovoljna da proživite barem pet života i bacite se na šesti. Pokajala sam se čim sam čula prvi slog. U autobusu smjesa mirisa, plus pojačano grijanje a ne mogu da skinem jaknu. Koncentrovana hlovorodonična kiselina pronašla uspješno put iz želudca i skoncentrisala se u mojim ustima. Torba i žvake su tako daleko. Dok čekam da se onesvijestim i čvrsto se držim šipke, osjetim dašak tako finog mirisa. Okrenem se i spazim dečka pored sebe. Meni se to često ne dešava da mi tako paše nečiji miris, doduše on nije morao čitavu bocu istresti to jutro. Dok sam ja uspjela da se preznojim do razgovora, pa na razgovoru, pa se još uvijek znojim dok polako gubim svijest. Ali šta me briga?! Tu mogu fino da crknem dok mu u vrat guram nos i herpes u njegovom najboljem izdanju. Kondukter je pokušavajući da u gradski autobus ubaci oveći stadion ljudi nekako uspio da završim u dečkovom zagrljaju, nekoj verziji barem. I uz sve to mi je šapnuo da fino mirišem. Nemam pojma kako sam uspjela da prodišem i završim na fenomenalnoj gurmanskoj kafi.

Večernja priča

Dok šetam i uživam, najčešće se isključim i pojma nemam o čemu pričam. Bacim ponekad oko na osobu pored sebe i odahnem jer vidim da pratim njene korake. Vratim me pojam vremena obično povezan sa kašnjenjem. A kada kasniš,, onda sve kasni i svaki pokušaj samo produžava agoniju. Barem drugima, ne meni. Petkom naveče naprosto poludim i to najbolje otrpe osobe pored mene. I dok brišem suze od smijeha, šapnem da mi se jede pomfrit i sladoled. Predstave kada su dobre, a skoro uvijek jesu, prolete. Pivo i svirka? Neka imamo neke druge dogovore. Velika porcija pomfrita i kečapa i polako pješobusom doma. I onda negdje na početku kada ne pokupi auto koji ne staje na zeleno i kada te ne odnese vjetar, shvataš da je oktobarska kiša puno bolja opcija od februarske. Najbolji završetak divljanja jeste skinuti mokru odjeću, obući suhu, zagrliti jastuk pored radijatora dok se čaj od kamilice i ne znam ni ja koliko trava pored isparava sa stola. I onda osvane bijelo jutro.

Misao koja se svaki put iznova zaljubi u Alban Ukaja:
"
This thing called love I just can't handle it
this thing called love I must get round to it.."

Blog before time
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Mesožderi i zalutala žrtva

Na meniju
Stvaran svet

Bistar dan kao planinska reka
Kao pušten sa lanca, kao lakši od vode
Pružam ruke, dodirujem stvari,
To je poseban obred i postajem siguran da

To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe

Potpuno svestan da prolazi vreme
Kao padanje peska, kao mreškanje vode,
Zatvaram oči, gledam unutra
Moje sumnje su glupe i postajem siguran da

To je stvaran svet u meni
To je stvaran svet u meni
To je stvaran svet u meni

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe

Gurni me blago da se vratim u stanje
Koje podstiče krv da se popne u obraz
I sjuri u glavu, kao metak u čelo,
Jer ishod je isti, i postajem siguran da

To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene
To je stvaran svet oko mene

Samo čekam da prođe, samo čekam da prođe
Samo čekam. Da prođe

EkV

Svaštojedi

Biljojedi
36786

Powered by Blogger.ba